ip-talic

"Plašljivi prijatelj gori je od neprijatelja. Neprijatelja se bojiš, a u prijatelja se uzdaš."
Internet zarada
Izdvojeno
VIDEO







Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kip domovine


„U katedralu jedne teške noći,
uđoh tiho i priđoh do oltara,
sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam duši molitvom pomoći

 Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna žena gledaše u daljinu.
Tri su joj boje ovile haljinu,
prepoznah crvenu, bijelu, modru.

I reče mi tiho: Moli se, sinko,
nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…“

( A. G. Matoš )

TagCloud
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
dreamstime3
Ivprimorac Stock Images
dreamstime4
Ivprimorac Stock Images
Opis bloga

Blog je otvoren sa namjerom da bude mjesto "sastanka" i komunikacije, prvenstveno ljudi koji vode porijeklo iz Kašča. Kaščani su "rasuti" po cijelom svijetu, i ako ovaj blog bude poveznica za samo manji dio naših ljudi, onda ipak ima svoju svrhu. Bitno je, skrenuti pažnju, da to naše mjesto, ma koliko malo stanovnika u njemu trenutno boravi, ipak još uvijek postoji. Bitno mi je, poticati svih koji imaju naše "korjene", da daju svoj doprinos, da Kašče opstane na zemljopisnoj karti. Vaše prijedloge, za koje želite da nađu svoje mjesto na ovom blogu, možete mi poslati na e-mail: iptalic@yahoo.com

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći da budeš ono što on bude htio!“  (Ivan Petričević)

Kašče

Kašče se smjestilo na padinama biokovskog masiva, podijeljeno na Gornje koje pripada R. Hrvatskoj i Donje u BiH ...   http://kasce.com

dreamstime
Blog
četvrtak, prosinac 14, 2017

Završetkom procesa pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu mnogi zločini počinjeni devedesetih ostali su ne kažnjeni. Osobito je to izraženo kod zločina koje su počinili pripadnici Armije BiH nad Hrvatima u BiH. Kod navedenih zločina, u kojima je stradalo nekoliko tisuća civila, izostala je odgovornost naredbodavaca iako je sasvim jasno kako je namjera vojnog i političkog vrha Bošnjaka, razvidno iz brojnih dostupnih dokumenata, bila ovladavanje hrvatskim prostorima u srednjoj Bosni te izlaz na Jadransko more na području Neuma i Ploča. 

Kako je jedna od temeljnih zadaća Međunarodnog kaznenog suda bila pomirba i kažnjavanje svih odgovornih za  zločine na svim zaraćenim stranama, izostanak kažnjavanja vrha Armije BiH mogao bi unijeti disbalans u političke i nacionalne odnose u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Zbog pravde za žrtve zločina, ali i zbog očuvanja vitalnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH, pravosuđe i državno odvjetništvo RH moraju procesuirati odgovorne za zločine iz vrha Armije BiH.

Mnogi se u posljednje vrijeme pitaju na koji način, pravni, RH može procesuirati državljane druge države, u ovom slučaju BiH? Prije svega treba naglasiti kako će vojni vrh Armije BiH odgovarati, sada je već izvjesno podizanje optužnica, po dvije osnove Kaznenog zakona RH i to  zbog njihove uloge u agresiji na RH tijekom 1991. i 1992., a potom zbog zločina nad civilnim stanovništvom i ratnim zarobljenicima na području Bosne i Hercegovine.

Krenimo redom, temeljem članka 15. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koji kaže Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske prema državljaninu RH, osobi koja ima prebivalište u RH ili pravnoj osobi registriranoj u RH počini bilo koje kazneno djelo koje nije obuhvaćeno odredbom iz čl. 13. i 16. ovog Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno, mogu odgovarati državljani BiH koji su počinili kaznena dijela na području RH, ali i na prostoru BiH prema onim Hrvatima koji su imali državljanstvo RH u trenutku pogibije.

Prevedeno, ukoliko u Kaznenom zakonu BiH postoji odredba po kojoj su slična kaznena dijela sankcionirana zakonom, RH može procesuirati državljane BiH. Ovo pravilo tzv. pasivnog personaliteta vrijedi ukoliko pred nadležnim pravosudnim tijelima BiH ili pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju nisu pokrenuti procesi za isto kazneno djelo. Čak i tada, ukoliko su pokrenuti procesi provedeni suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, odnosno, ukoliko činjenice nisu sagledane objektivno, a postupak je trajao ili traje nerazumno dugo, hrvatsko pravosuđe može pokrenuti iste postupke s tim da o tim slučajevima odlučuje direktno Glavni državni odvjetnik.

Dakle, čak i fiktivno pokretanje postupaka pred pravosudnim tijelima BiH, kakvih smo se u posljednje vrijeme nagledali, ne može spasiti vojni vrh Armije BiH od odgovornosti za zločine počinjene u Republici Hrvatskoj te nad Hrvatima u BiH.

Članak 16. Kaznenog zakona RH reguliran je pravnim normama koje je Republika Hrvatska morala preuzeti iz određenih konvencija UN-a, a samim time znači kako je iste odredbe u svoje zakonodavstvo ugradila i Bosna i Hercegovina. Ovaj članak praktički daje za pravo RH da procesuira bilo kojeg stranca za ratni zločin, genocid, agresiju…., ako o navedenim strancima ima saznanja kako su počinili navedeno kazneno djelo. Pa tako čl. 16. kaže Kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini kazneno djelo iz čl. 88., čl. 91., čl. 97. čl. 104., čl. 105. i čl. 106. ovoga Zakona, kao i kazneno djelo koje je Republika Hrvatska prema međunarodnom ugovoru obavezna kažnjavati i kada je počinjeno izvan područja RH..

Kako ne bi bilo nikakve zablude čl. 17. Kaznenog zakona RH izričito kaže kako se Kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje prema svakom strancu koji izvan područja RH počini kazneno djelo za koje se prema zakonu RH može dobiti pet ili više godina…..

Dakle, u skladu s međunarodnim normama, Republika Hrvatska itekako može procesuirati vojni i politički vrh Armije BiH.    

Temeljem članka 15. i 16. KZRH pred hrvatske sudove, po okončanju postupka koji pokreće DORH, najvjerojatnije će doći nekadašnji visoki oficiri JNA Sefer Halilović, Jovan Divjak, Sakib Mahmuljin, Amir Kubura, Šerif Patković, Džemal Merden, Ramiz Dreković, Salko Gušić, Enes Kovačević, Fahrudin Ganić, Midhat Cerovac, Fahrudin Agić i Bakir Alispahić. Većina njih je vatrena krštenja protiv Hrvata imala već 1991. na ratištima diljem Republike Hrvatske u redovima JNA. Svoje vojne vještine, ali i mržnju, ubrzo su ponovno demonstrirali protiv Hrvata u BiH. Tako da će neki od njih odgovarati i zbog agresije, ratnih zločina i genocida u RH, ali i zbog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u BiH. Oni koji neće biti procesuirani temeljem čl. 15. i 16. zbog zločina u RH, biti će procesuirani temeljem čl. 17 KZRH zbog zločina u BiH, a koji RH praktički daje pravo načela univerzalnosti.

Utvrdili smo kako postoji neosporna osnova u zakonodavstvu Republike Hrvatske na temelju koje se mogu procesuirati zločini počinjeni od strane vojnog vrha nekadašnje Armije BiH, najprije u RH dok su bili oficiri JNA, a potom u redovima A BiH. Neosnovane su kritike kako treba pričekati ustupanje dokumentacije i predmeta od strane Međunarodnog kaznenog suda koji zatvara svoja vrata. Hrvatskim obavještajnim službama i DORH dobro je poznata ratana uloga svakog od navedenih ratnih zločinaca. Na ulogu svakog od njih nedavno su DORH podsjetile udruge branitelja HVO-a.

Za kraj, poruka zastupnicima u Hrvatskom saboru, ali i svim javnim osobama u Republici Hrvatskoj, prilikom svakog svog javnog nastupa postavite pitanje Glavnom državnom odvjetniku zašto se ne pokreću kazneni procesi protiv navedenih osoba. To je vaša moralna i zakonska obveza prema Hrvatima u BiH. Najlakše je bilo zalijepiti fotografiju generala Praljka na facebook profil, ali jeste li spremni nositi breme koje je na svojim leđima do zadnjeg dana nosio general Praljak?        

 Željko Primorac

Izvor: hrsvijet.net

kasce @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 8, 2017
(PISMO SVIMA VAMA) 

Jugoslavija je djelo samoga Sotone. Zemlja u kojoj su svi imali korist, samo naš narod štetu. U toj je državi osobito Srbin imao osiguranu budućnost, jedino je Hrvat imao zagarantiranu propast. Ta je nesreća stvorena zahvaljujući domaćim izdajnicima i bjelosvjetskim hohštaplerima, koji su izvršavali tek zapovijedi političkih mešetara, kolonijalista i masonskih pokvarenjaka, a imali su samo jedno za zadaću – uništiti kršćanstvo na ovim prostorima, uništiti Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu. Točno 29.studenoga 1943.g. okrunjen je i sam vladar ovoga projekta, Sotona. Njemu je dana sva vlast i moć nad sudbinom hrvatske države i njezina roda. Njemu su dana obećanja vjernosti, podaništva, okrutnosti i uništenja. Njemu. Ocu laži, Sotoni.



29.studenoga 2017.g., na godišnjicu utemeljenja te Sotonske tvorevine, Haški sud oliti pravni zastupnik svoga gospodara, donosi pravomoćnu presudu hrvatskim uznicima nakon punih 13 godina pritvora. Krivi su! Bez da se iznese iti jedan dokaz, bez ikakve osnove za progon a da ne govorimo o opravdanosti njezine pravomoćnosti, presuda je hladnokrvno pročitana bez treptaja okom i crvenila na licu. Sluge masonskih bolumenti. Hohštapleri. Progonitelji. Poklonici svoga prokletnika. Pitao sam se, vjeruju li oni doista da sude pravedno? Ma ludo sam si postavljao pitanja. Oni ne rasuđuju po dokazima. Oni su naime, samo odradili što su morali. Pročitali presudu napisanu na oltaru svoga boga, oca laži, gospodara pakla.

Čini mi se primjerenije pitanje, kako to da su generali iz RH oslobođeni a ova šestorka iz BiH osuđena? Pa da, kako to? Zar nisu suđeni pred istim tribunalom? Zar su jedni mogli biti oslobođeni a drugi osuđeni unatoč činjenici da ni za jedne ni za druge nije bilo dokaza? Pogledajte samo naše političare kako se vjetre poput pomahnitale lisice. U istom danu se deset puta ugrizu za jezik. Kidaju vlastiti rep. Upiru prstom u već znane izdajnike a zapravo pokušavaju oprati vlastitu savjest. Narodu jedno a svijetu potpuno drugo. Ne samo da se prstom nije maklo kako bih se spasilo nedužne ljude nego se svesrdno pomagalo u njihovoj osudi. Niste pomagali gospodo, niste. Ja vas naime i ne osuđujem. Vi ste zapravo tek treći ešalon izvršitelja vašega gospodara. Tek treći. Pa se opravdano pitam, kako to da ste uspjeli oslobodite generale iz Hrvatske? Što ste založili? Sa čim ste zadovoljili svoga Oca laži?

Ne priznajem Haški sud. Ne samo da ga ne priznajem, ja ga prezirem. Njegove presude su ništavne, one su nepostojeće. Suci su tek dobro plaćene sluge i u konačnici ubojice, a moj general vitez koji uzvraća istom mjerom, ali na pravdi Boga. Smrtonosno i pobjedonosno. Bravo generale, bravo viteže! Jedino što je mogao kako bi spasio sebe i svoj narod jest i uradio. Ubio je presudu. Pucao je u Sotonu. Bravo moj generale!

A zašto ja ovo pišem, prijatelji moji? Bitka još traje. Kažu da je naš general prije ispijanja otrova ostavio oproštajno pismo. „Spalite me nakon ovog čina i prospite moj pepeo po Mirogoju. Ne želim ukopno mjesto i sahranu,…“ Reklo bi se na prvi pogled da je general duboko razočaran. Kao da je izgubio razum. Reklo bi se da je izgubio smisao. Ipak, to nije istina. Nakon ovakvog, potpuno svjesnog i velebnog čina, kojim je oslobodio svoj narod i sebe, ovo je vjerujem još jedna Sotonska akcija koja inzistira na uzvratnom udarcu. Njihova bi eto, trebala biti zadnja. Sotonska pobjeda bi trebala biti potpuna pa i u trenutku kad je izgubio glavnu bitku. Bitku sa životom. KRIST je Otkupitelj!

Spaliti tijelo tako časnoga čovjeka i prosuti ostatke po brežuljcima Mirogoja, kao što kažu, jer je on tako htio, ne spojivo je sa uzvišenim činom odlaska. Htjeli bi naime reći da mu nisu važni kršćanski običaji, običaji njegova naroda, htjeli bi reći da je izgubio razum, htjeli bi reći da mu je očaj prevladao jer, kad nema njega ni za kim da ga nije briga. Reći će tako udbo-masonske protuhe, da je on bio tek jedan od mnogih koji su izgubili bitku sa životom. Eto, kazat će oni, eto vam ga gore, dolje, tamo i ovamo,svugdje ga ima i nigdje ga nema, a gdje god da jeste gazite po njemu.

Molim vas stoga, sve vas molim, ja znam da je ovo beskrajno težak trenutak za generalovu obitelj, ali u ovom trenutku samo oni o tomu odlučuju. Zamolimo tu uvaženu obitelj, neka ne spaljuje tijelo, neka se osigura mjesto za dostojna velikana u aleji branitelja, hrvatskih velikana i mučenika bez premca.

Tražimo i molimo od svih, mi želimo mjesto na kojem će mirisati naše cvijeće i gorjeti naše svijeće. I to će biti konačni poraz Sotone i njegovih slugu.

Generale moj, želim ti nositi cvijeće u znak zahvalnosti, zapaliti svijeću u znak Njegove prisutnosti, a ne da lutam poput nesretnog neznanca koji te traži svugdje i nigdje ne nalazi. Zar da mi miris ruža vjetar odnosi nikud, na grobove tvojih izdajnika i hrvatskih kvislinga? Zar ćemo generale moj u našoj najvećoj pobjedi slušati njihovu zadnju.

Inzistirajmo prijatelji moji, molimo,…

kasce @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 3, 2017
Autor: Ljubuški portal | ljportal.com



Prvi ovogodišnji snijeg nije zaobišao “najviša” sela općine Ljubuški, sela Kašče, Dole i Gredu, koji se nalaze na preko 350 metara nadmorske visine. U noći sa subote na nedjelju palo je nekoliko centimetra snijega.

Pogledajte slike naših čitatelja.













Izvor: ljportal.com

kasce @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 6, 2017

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam veliki šamar 7. Studenog. U trenucima kada sam branio našu zemlju pitao sam se, čemu ovakav kaos i patnja. Zašto ljudi umjesto suza radosnica liju krv i patnju. A onda sam primio vijest da je moj prijatelj Ante stradao boreći se za slobodu hrvatskog naroda. Od svih ožiljaka koje sam primio, ovaj je najviše bolio. Nikad nije ni zacijelio, a sam dodir s njime izazivao bi zbrku emocija. 

Probudio bi dijete u meni koje nije prestajalo plakati. Bio sam dječak koji je samo želio tu nogometnu loptu i prijatelja Antu s kojim ću se naganjati oko nje. Nikad ne znaš kad ćeš nekoga izgubiti. Hoće li njegov osmijeh u tom trenutku ujedno biti i zadnji koji si vidio, hoće li taj trenutak koji provodite skupa biti zadnji. Da smo to tada znali, pomislili bi, ma smijali bi se najviše što možemo. Promislili dobro sto ćemo jedan drugome reci za posljednji put. Ali nismo to znali. Zato je svako naše ekipno druženje i bilo spontano. Smijali smo se i plakali skupa ne znajući da tada stvaramo najljepše uspomene za život. Priče koje danas pričam svojoj djeci s ponosom na licu. I znam da ih i Ante tada sluša. 




Zna da sam ponosan na njega. Jer Ante je postao velika faca. Dao je sebe za slobodu ove zemlje u kojoj uživaju i moja djeca. Time upisao svoje ime među heroje koje nikada nećemo zaboraviti. I znam da si i dalje s nama. Čujem tvoj smijeh dok pričam ove priče bas kao i onog dana kad je postao uspomena za cijeli život.

 

 Ivica Primorac (ip-talic)



(P.S. Tekst napisan u ime svih nas koji smo odrasli s našim Antom. Našim herojom velikog srca. 

*****Posebno bih se zahvalio pripadnicima Antine postrojbe PPN "Ludvig Pavlovic", velikim domoljubima i sjajnim ljudima, koji kao što su bili primjer u ratu kako se bori za Domovinu, sada su primjer kako se vodi briga o svojim poginulim suborcima! Hvala Vam dragi prijatelji !!!




Linkovi: https://kasce1.blogspot.hr/2010/11/godisnjica-osloboenja-kupresa-in.html

kasce @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 5, 2017
POZIV na obilježavanje 23.obljetnice pogibije našeg zapovjednika brigadira ANTE PRIMORCA 07.11.2017 god.(utorak) na Kupresu.



10.30 h polaganje vijenaca kod spomen obilježja (kod hotela Adria ski).

11.00 h sv.misa u crkvi u Šujici

12.00 h prigodno druženje u restoranu "Lovre" u Bukovici kod Tomislavgrada.

Izvor: PPN "Ludvig Pavlovic"

kasce @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 2, 2017

Dušni dan ili spomen na naše drage pokojne, kojeg se spominjemo 2. studenog, dan je kad se posebno sjećamo onih koji su nam bili bliski za života.

Dušni dan je jedan od spomendana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koji se u vjeri sjeća svojih pokojnih. Sjećanje i molitva za pokojnu braću i sestreizražava našu vjeru u najveću vrijednost života, vjeru u našu vječnost.

Stoga Dušni dan, odnosno Spomen na vjerne pokojne nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih.

Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli u nebesku domovinu a naša se komunikacija s njima nastavlja. Na žalost, gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Na Dušni dan u crkvama se služe mise za sve pokojne. Danas upravljamo misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.

ilustracija-2

Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, onih koji su otišli s ovoga svijeta u vječno zajedništvo s BogomMolimo za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

POTPUNI OPROST NAMIJENJEN POKOJNIMA

Na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan vjernici mogu u svim crkvama dobiti POTPUNI OPROSTkoji se može namijeniti samo za jednog pokojnogUvijeti za potpuni oprost su:
• pohoditi crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš, Vjerovanje, primiti sv. Pričest i ispovjediti se, ako je to potrebno.
• izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca pape (jedan Oče naš).



Izvor: franjevci-karlovac.hr

kasce @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 4, 2017
Rijetko koja tema u današnjoj Hrvatskoj, izuzev tema iz Drugog svjetskog rata i poraća, podjeli i naelektrizira javno mnijenje u Hrvatskoj kao rasprave o zakonskoj definiciji braka, obitelji te općenito o seksualnosti. Štoviše, čini se kako će u budućnosti upravo ove teme preuzeti primat u polarizaciji društva u odnosu na teme iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća.

Prije nego se osvrnem na posljednja događanja u vezi s prvim nacrtima obiteljskog zakona koji se pojavio u javnosti treba kazati kako je i posljednja kampanja oko zakonske definicije braka pa i ova u vezi s zakonskom definicijom obitelji iznjedrila cijeli novi spektar udruga i inicijativa civilnog društva koje su, mada mnogi tvrde suprotno, izuzetno doprinijele demokratizaciji javnih rasprava i dijaloga oko bitnih zakonskih i ustavnih rješenja.

Također, u Hrvatskoj se već počelo stvarati negativno mišljenje prema cijelom sektoru civilnih, nevladinih,  udruga kao produženoj ruci lijevih političkih stranaka. Ne bez razloga, jer nerijetko su se čelnici udruga civilnog društva, stasalih koncem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, poput Gonga, TIH-a, Kuće ljudskih prava, Centra za mir i Kontre znali eksponirati u raznim političkim inicijativama. U očima javnosti tako je nestala tanka granica između nevladina i provladina djelovanja.

Onda su u Hrvatskoj na dnevni red došle i teme za koje smo mislili kako se njima bave samo na Zapadu. Rodne ideologije, prava homoseksualaca, seksualni odgoj i na koncu definicija braka i obitelji. Kada smo mislili kako je nevladin sektor rezerviran samo za lijeve udruge i inicijative pojavila se Udruga u ime obitelji. I ma šta tko mislio o Željki Markić i njenom djelovanju pojavom ove udruge u sektoru nevladinih organizacija civilnog društva Hrvatska je konačno dobila ravnotežu i u ovom segmentu javnog života. Hrvati su konačno u javnim raspravama mogli vidjeti ravnopravnu razmjenu argumenata i jednog i drugog ideološkog i svjetonazorskog pola. Štoviše, navedena udruga i sve ostale koje su djelovali u sinergiji s njom pokazale su se izuzetno uspješnima u artikuliranju svojih stavova i animiranju javnosti. Stoga, slobodno možemo kazati kako je Udruga u ime obitelji učinila veliku uslugu demokratizaciji javnog prostora u RH.

Vratimo se na trenutak na nacrt novog zakona o obitelji koji je, kao i mnogi prije njega, misteriozno osvanuo u medijima i prije nego je dobio bilo kakav jasan okvir. Štoviše, nije se pojavio cijeli zakon već samo njegovi najinteresantniji dijelovi, poput onog o zakonskoj definiciji obitelji. Ne treba posebno podsjećati kako je sama najava definiranja obitelji u zakonu izazvala pravu histeriju u još jednom sektoru koji vapi za pluralizmom – u medijima.

Ne ulazeći u raspravu o tome jesu li muž i žena bez djece obitelj, je li samohrana majka s djetetom obitelj, je li samohrani otac s djetetom obitelj te je su li baka i djed s djetetom obitelj, a ni u razne druge kombinacije, osvrnuo bih se na trenutak samo na izjavu SDP-ove veteranke Milanke Opačić. Naime, Opačić je dala izjavu koja u jednoj rečenici sublimira čitavi spektar argumenta lijevih političkih i svjetonazorskih inicijativa. Opačić tako kaže kako je nedopustivo da se u novom zakonu obitelj definira jer Zapad odavno izbjegava definiciju obitelji.

Kao prvo, pisati obiteljski zakon, a ne definirati obitelj isto je kao raditi kuću bez temelja počevši od krova. Drugo, prepustiti slobodnoj zakonskoj interpretaciji pojam obitelji znači zakonski uništiti instituciju obitelji, jer ukoliko je obitelj sve, onda obitelj nije ništa. Treće, obitelj je osnovna jedinica društva, igrati se na ovakav način, slobodnim interpretacijama institucije obitelji znači igrati se i samim temeljim društva.

Povijesno gledano hrvatska nacionalna misao i jezik preživjeli su upravo u čvrstim okvirima tradicionalne obitelji. Svaki put kada bi bili ugroženi oni su se povlačili i nastavili živjeti u okvirima obiteljskih zajednica. Mada će mnogi naše društvo zbog toga nazivati plemenskim, zahvaljujući upravo takvim okvirima, obitelji i plemena, nismo iščezli s karte naroda svijeta kao što je bio slučaj s mnogim drugim narodima tokom povijesti. Stoga, rasprava o obiteljskom zakonu nije samo rasprava o paušalnim činovničkim rješenjima pojedinih zakonskih akata već rasprava o temeljima ovog društva i njegovoj budućnosti.       

Željko Primorac

Izvor: hrsvijet.net

kasce @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 2, 2017

Tekst je u cijelosti prenesen sa komunistickizlocini.net

Kašče – Ljubuški

858187_10156446102430525_3133862873135982788_o

Selo Kašče kod Ljubuškog

Jama u Kašču – Ljubuški

Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali.

Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac Franjo Gadže iz Grabovnika sa svojom takozvanim “drvenom milicijom”. Bila je to skupina od tridesetak pokupljenih ali beskarakternih tipova, koji su s puškom i bombama, u civilnim odijelima, samo s partizankom kapom, stalno krstarili i haračili krajem od Studenaca do Drinovaca.

103be3fa865b63bc87a33fd6f2c8333e4ba7de02

Kašče na zemljovidu

Kad su doznali za tu skupinu u jami, više puta su prebrali taj teren zarastao dosta krupnom smrekom. Više puta su gotovo svaki kamen prevrnuli, ali uzalud. A ovi jadni utamničenici mudro su se dosjetili, pa su na sama mala vratašca jame navukli jedno veće stablo odsječene smreke, koje je davalo dojam da ju je Bog još davno tu zasadio. A kad bi došla dobro smišljena veza, smreku bi za čas pomakli, obavili brzo posao, te bi smreku pažljivo ponovo “zasadili” i oprezno se izgubili.

Gadže se, iako je bio rođeni kriminalac, ne bi tome lako dosjetio, ali se sjetio netko od njegovih suzločinaca. Raširili su se i počeli su tresti svaku smreku, dok se nisu namjerili i na onu koja je tako uspješno te jadnike čuvala. Naravno, Gadže i ta banda brzo su se sletjeli oko tražene jame. Počeli su zvati, psovati i prijetiti bombama. Jadni utamničenici, vidjevši da su konačno otkriveni, a osjećajući se i nevinim, ponudili su se da će svi – jedan po jedan – (drugačije nisu ni mogli) izići. Ali Gadže je onda svojima naredio da pripreme bombe i – dok se on s utamničenicima dogovarao o navodnim uvjetima predaje – da upale upaljače te ih nemilosrdno pobacaju u jamu. Nastao je prasak bombi i urlik jadnika u jami, dok se konačno nije sve stišalo kao u grobnici, koja je to tim časom i postala. I do današnjeg dana to ostala. Zločinci su na koncu dobro zazidali vrata jame i “slavodobitno” se povukli.

15591179_10157981598510525_7208495775927744740_o

Kašče

Ovo mi je jednom kao svoj junački čin ispričao sam Franjo Gadže, a drugi put jedan plemenit čovjek koji je u toj akciji sudjelovao, a umalo poradi toga nije poludio. Inače se to brzo doznalo, ali tko je smio o tome i govoriti, a kamo li… Gadže je kao informbiroovski zločinac, dospio u komunistički zatvor i u njemu dovršio svoje “čovjekoljublje”. “Dostojan je poslenik svoje plaće!”

...................................................................................................................................................

P.S. Ima li itko u Kašču i okolici (možda je pećina od strane sela Dole) ikakvih saznanja o toj jami i spomenutu slučaju? Nekoliko puta je pokušavano uz pomoć lokalnih ljudi pronaći tu nesretnu jamu u kojoj se i danas nalaze posmrtni ostatci petnaestak žrtava, ali nije bilo uspjeha. 

komunistickizlocini.net je objavio ovaj članak iz knjige poznatog hercegovačkog franjevaca i pisca fra Janka Bubala iz njegove knjigw Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) 

Kako i čitamo, fra Janko je sve čuo od dvojice sudionika u ovom zločinu što potvrđuje istinitost samog događaja. Bilo bi čudno da baš nitko u dotičnom dijelu naše općine nije ništa čuo o ovom zločinu i da se nije spominjala jama koja je progutala toliko ljudi. Zato molimo sve starije osobe ili one koji su nešto o ovom čuli od svojih pokojnih da nam pomognu pronaći to mjesto koje sakriva nevine žrtve "antifašističke revolucije". 

kasce @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 29, 2017


Foto:BOM
U ponedjeljak, 18. rujna 2017. s početkom u 16.00 sati, slavljena je koncelebrirana sv. Misa koju je u kapelici na groblju u Vitini, Ljubuški dekanat, predvodio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, a sudjelovao je oko 60 svećenika. Prije početka okupljenu narodu pročitao je kratak životopis don Ante Luburić, ravnatelj Svećeničkoga doma u Mostaru. Nakon završnoga blagoslova župnik je fra Željko vodio sprovodne obrede.

BIOGRAFSKI PODATCI DON ALEKSANDRA BORASA

U subotu, 16. rujna 2017. oko 11.00 sati, preminuo je u Rehabilitacijskom centru Biskupijskoga caritasa u Mostaru u 96. godini života i 69. godini svećeništva don Aleksandar Boras, popularno zvani don Aco, prezbiter Mostarsko-duvanjske biskupije.

Aleksandar je rođen u Vitini 1. kolovoza 1922. od oca Mije i majke Kate rođ.  Zovak, kao šesto od devetero djece. Dva očeva brata bila su svećenici franjevci Hercegovačke kustodije odnosno provincije: fra Jerko (1878.-1946.) i fra Joakim (1883.-1910.).

U vitinskoj župnoj crkvi primio je sakramente krštenja, prve sv. ispovijedi, sv. Pričesti i sv. krizme.

Osnovnu je školu pohađao u Vitini: 1930.-1934.

Srednju školu u Prizrenu: 1934.-1940. i u Sarajevu s ispitom zrelosti: 1940.-1942.

Vojnu je obvezu služio u Demir Kapiji - Kavadarcima u Makedoniji i u Nišu u Srbiji: 1949.-1950.

Filozofsko teološki studij u Sarajevu: 1942.- 44. i u Zagrebu: 1945.-1949.

Red đakonata podijelio mu je zagrebački pomoćni biskup Josip Lah, 2. travnja 1949., a prezbiterat zagrebački pomoćni biskup Franjo Salis-Seewis, 29. lipnja 1949. Zajedno s njime bila su i druga dvojica Hercegovaca, don Ivan Kordić (+2001.) i don Mate Šimović  (+2003.).

Mladu je Misu don Aleksandar slavio u Vitini, 17. srpnja 1949. Propovijedao je fra Sebastijan Lesko.

Mladomisničko geslo: STAT CRUX DUM VOLVITUR ORBIS [Križ stoji dok se svijet vrti]. Gospodine! Daj da mi bude moguće po milosti, što mi se čini nemoguće po naravi (Nasljeduj Krista, III.,19,19).

Završivši teološki studij, obavljao je ove svećeničke župničke službe:

Gabela: 1950.-1962. i Klepci: 1950.-1953. U Gabeli je župna crkva sv. Stjepana spaljena u ratu, don Aleksandar ju je obnovio 1956.

Rašeljke: 1962.-1967., gdje je 1964. započeo a 1965. dovršio pregradnju župnoga stana.

Šipovača-Vojnići: 1967.-1971., gdje je 1968. započeo a 1970. dovršio gradnju župe crkve Presvetoga Srca Isusova. 

Toronto, duhovni pomoćnik: 1971.-1976.

Ledinac, župnik: 1976.- 1978.

Neum: 1978.-1994., gdje je župnu kuću dovršio i u nju uselio, 1979.-1981. Potom je gradio i župnu crkvu Gospe od zdravlja.

Hutovo: 1994.-1998.

Umirovljenje: 1998. Don Aco je najprije jedno vrijeme živio u rodnoj kući u Vitini, sa slobodnim pristupom u dodijeljenu mu sobu u Svećeničkom domu, kojom se češće koristio iz zdravstvenih razloga, a konačno je u nju preselio 2010. godine.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Potom je biskup Ratko pozdravio župnika fra Željka Grubišića, generalnoga vikara don Željka Majića, nazočne svećenike, rodbinu pokojnoga don Aleksandra i sve misare. Svećenici su pjevali nepromjenljive pjevne misne dijelove.

Biskup je izgovorio homiliju koju ovdje prenosimo:

VJERA KOJA SPAŠAVA

U dnevnom Evanđelju (Lk 7,1-10) pročitali smo molbu rimskoga stotnika, upućenu preko židovskih poglavara Isusu iz Nazareta da ozdravi stotnikova slugu. Nepoznata su nam imena glavnih sudionika ovoga čudesnog događaja, osim imena Gospodina našega Isusa Krista. Ali nije nam nepoznata stotnikova duhovna kvaliteta - istina koju je evanđelist istaknuo jasno i glasno, i koja je Gospodina uvelike obradovala, a to je časnikova vjera u Isusovu osobu i pomoć, koju je on očekivao i molio za svoga bolesna slugu. I izmolio.

Satnik rimske satnije, neznana imena i podrijetla, boravio je u Kafarnaumu, glavnom gradu Galileje, iz sigurnosnih motiva, u „mirovnoj misiji“ po mandatu vrhovne rimske vlasti, u vrijeme Isusova javnog djelovanja. Iako židovska pokrajina Galileja, inače sklona političkim pobunama, nije potpadala pod izravnu rimsku vlast, nego samo Judeja i Samarija, ipak su Rimljani, za svaki slučaj, postavili svoju satniju i u vreli Kafarnaum - zlu ne trebalo! Čim je satnik stigao u novu službu, nastojao se iskreno sprijateljiti sa Židovima kao pravi i istiniti mirotvorac.

Pitao ih je što bi oni željeli da im on učini kao dokaz svoje miroljubivosti.

Oni se jednodušno dogovore i odgovore mu: Podigni nam sinagogu! Tu će se najbolje vidjeti, voliš li ti ono što je nama ionako najdraže!

Kaže on njima: Sutra zatemeljajte sinagogu! I bi tako.

Zavoljeli ga Židovi, a i on jednako njih. Najjači im je dokaz bila gradnja te sinagoge u Kafarnaumu, uvjerivši ih da im dobro želi i čini, samo da u zemlji vlada skladan mir i potreban red za koji je on odgovoran pred Rimom.

Usputno govoreći, Kafarnaum se naziva i Isusovim odnosno "njegovim gradom", kako kaže sv. Matej (9,1). Zašto ga tako zove? Vjerojatno je Isus, nakon što je napustio nazaretski dom, u Kafarnaumu imao nešto malo svoje kućice, krovare ili pločare, kamo se mogao svratiti za svoj osobni i privatni odmor. Ionako je grad bio siguran, pa Isusa ne će nitko likvidirati prije nego dođe njegov čas!

Kada se u satnika razbolio običan sluga - a čini se da ovaj nije bio običan, nego upravo tako neobičan da se sam satnik za nj svojski zauzeo - najprije je preko židovskih poglavara, on pozvao Isusa da mu izliječi bolesna slugu. I Isus se odazvao. I pošao prema satnikovoj vojarni.

A onda se satnik u međuvremenu, kada je čuo za Isusov polazak, predomislio i preko svojih osobnih „prijatelja“ poručio da se ne muči i ne dolazi jer on nije dostojan primiti ga u svoju pogansku kuću, kamo Gospodin, kao Židov, ne bi smio ni prekoračiti praga. Dosta je samo jedna Isusova riječ, onako iz daljine, i sluga će stotnikov odmah ozdraviti. Jer i on kao revan časnik zna što znači u vojsci posluh i disciplina, naređenje – izvršenje!

Isus se nemalo začudio toj poruci, zaustavio se na putu i pred svima okolostojećima pohvalio satnika i kao vjernika i kao vojnika.

Kao vjernika riječima: „Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere“ (Lk 7,9).

A kao vojnika jer je vidio kakvu je disciplinu satnik svojom miroljubivom diplomacijom i zdravom suradnjom sa židovskim poglavarima uveo tako da vlada savršen red u tome gradu. Upravo se tako slično i sve bolesti pokoravaju Isusu, Gospodaru života i smrti!

Razumije se da je zbog svega toga, a osobito zbog satnikove osobne vjere u Isusovu osobu, Gospodin izliječio i njegova slugu! Bila je to Isusova nagrada rimskomu satniku, vidljiva svemu Kafarnaumu.

Crkva satnikove riječi izgovara u najsvetijem trenutku sv. Mise, pred samu sv. Pričest: Gospodine, nisam dostojan…

Satnik je jedan od svjetlijih likova u Evanđelju. A po izrazima vjere u Isusa Krista nije mu bilo ravna ni u svemu Izraelu. Možda još samo ona bezimena Sirofeničanka, a, eto, ni ona nije bila Židovka.

* * * * *

Možda bi i don Aco želio da mu se ovaj odlomak sv. Luke čita na sprovodnoj Misi.

Voljeli bismo istaknuti da je u velečasnom don Aleksandru Borasu čitava života bila tvrda vjera, poput one satnikove, u Isusa Krista, što je on osobito dokazao svojim dugogodišnjim služenjem Katoličkoj Crkvi i Kristu Gospodinu, koliko možemo pratiti u crkvenim ustanovama. Najprije za vrijeme studija kao bogoslov od 1942. godine nadalje, zatim  u služenju kao đakon i svećenik od 1949. godine sve do smrti: punih 75 godina! Ustrajan u vjeri unatoč tolikim nevoljama. I u ratu i nakon rata. I u bogosloviji i u vojsci. I po župama po Hercegovini i među hrvatskim iseljenicima u Kanadi.

Svoju je hrabrost i mudrost napose pokazao prigodom organiziranja sv. krizme koju je podijelio biskupov delegat msgr. Andrija Majić u neumskom Gradcu 23. kolovoza 1953. Don Andrija je, nakon Velike Gospe kada je u Čapljinibio zasut rajčicama i jajima, iz Mostara preko Stoca, Hutova i Žabe, uglavnom pješke, dospio u Gradac zavaravši neprijatelje Crkve. A gabeoski je župnik don Aco zavodio Udbu u Gabeli istrčavajući pred svaki vlak koji je dolazio. To je Šjor prikazao u pjesmi „Selo Gradac u pleću te nema!“:

            I dok Udba vrši 'oštru smotru'

            Dum Aco im udario kontru:

            Svaki vlak u Gabeli što stane 

            Odmah Aco odnekle pripane

            I u svaki vagon poviruje

            Ko da 'nekog važnog' iščekuje

            S tim potako sumnju drugovima

            Odmah stižu kola za kolima

            Alčak Aco na stanici stoji

            i 'zamišljen' vlak za vlakom broji

            Kad je zadnji protutnjio 'ćiro'

            Tobože se vele 'uznerviro'

            ' Opljunuo', pa krenuo kući

            osta za njim banda lumpujući:

            … Dolje Rim  - i Vatikan  i papa

            Dolje Majić – i ustaška klapa!“[1]

         Želimo i molimo Gospodina da don Aco na sudu Božjemu čuje Isusove pohvalne riječi zbog čvrste vjere koju je kao bogoslov i svećenik njegovao i drugima propovijedao! 

Izvor: http://md-tm.ba

kasce @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 15, 2017


Još donedavno svjedočili smo katastrofalnom stanju u svim rodovima hrvatske vojske, ali što je još važnije potpunoj besperspektivnosti. Hrvatski vojnik, pobjednik u Domovinskom ratu, bio je lišen osnovnih životnih uvjeta u vojarnama.

Uštede, kojima su se hvalili pojedini ministri i kompletan državni vrh, išle su tako daleko da se vojsci ukidala juha kao sastavni dio obroka, salata ili wc papir. Kada je osnovni, životni, standard vojnika ugrožen na ovoj razini što se tek može očekivati s opremanjem vojske sofisticiranim naoružanjem i opremom?

U posljednjih sedamnaest godina Hrvatska vojska polagano, ali sigurno, gotovo kao po nekom dobro osmišljenom scenariju, gubila je dio po dio osnovnih sposobnosti. Onaj dio koji se ulagao u vojsku uglavnom se odnosio na transportnu komponentu vojske poput transportnih helikoptera Mi 171 Sh ili „golih“ vojnih transportera Patria te famoznih Ivechovih vojnih kamiona.

>>Stjepan Mesić i Franjo Gregurić glavni akteri afere Patrija

Ono što je simptomatično je kako je gotovo svaku od ovih, većih, nabava za vojsku pratila korupcijska afera. Oko nabave Patria još i danas se vode sudski postupci u Finskoj i Sloveniji, a hrvatski dio nabave navodno je kontaminiran mitom za najviše državne dužnosnike.

Bivši ministar obrane Rončević svojedobno je na sudu odgovarao na pitanja o nabavi vojnih kamiona, a uskoro bi za remont prapovijesnih Migova, obavljen za mandata Ante Kotromanovića u Ukrajini, netko mogao sjesti na optuženičku klupu. Izgleda kako jedino nabava helikoptera Mi 171 Sh nije mogla biti kontaminirana jer se radilo o naplati starog Klirinškog duga RH prema Ruskoj Federaciji pa očito nitko iz sustava nije imao priliku naplatiti svoje sudjelovanje u procesu nabave.

>>General Vlado Bagarić: Zbog afere s MiG-ovima trebaju odgovrati svi u zapovjednom sustavu

Ovakvo kontaminiranje sustava obrane moglo se događati iz osnovnog razloga jer je i sam nekadašnji vrh Vojne obavještajne službe, Darko Grdić i Ognjen Preost, na optuženičkoj klupi zbog uzimanja mita od čak pet milijuna kuna iz tzv. fonda za doušnike.

Potom na čelo sustava dolazi Damir Krstičević. I već nakon svega nekoliko mjeseci odnosi svoju prvu pobjedu nad sustavom koji je 17 godina degradirao i ponižavao Hrvatsku vojsku. Nakon dugogodišnjeg kontinuiranog smanjenja vojnog proračuna, Krstičević, nakon žestokog sukoba sa ministrom financija Zdravkom Marićem, uspijeva uvjeriti premijera Plenkovića u nužnost povećanja vojnog proračuna te se izdvajanja za vojsku podižu za devet posto u odnosu na prethodnu godinu.

Već od početka mandata Krstičević jasno apostrofira kako će najvažnija odluka njegova mandata na čelu MORH-a biti ona o nabavi vojnih zrakoplova. Traži od najviših državnih dužnosnika, predsjednice Republike i predsjednika Vlade, da se izjasne je li naš nacionalni interes ratno zrakoplovstvo. Potom formira tim koji izrađuje analizu o tome kakav nam zrakoplov treba, a u cilju transparentnosti natječaja odbacuje svaku mogućnost posredništva u najvećem obrambenom projektu od samostalnosti – traži izravan ugovor države s državom.

U uži krug zrakoplova nasljednika Migova 21 za sada su ušli švedski Gripen, južnokorejski KAI FA 50 te američki F16. ovih dana trebale bi se otvoriti i ponude navedenih proizvođača, a do kraja godine bi trebalo biti poznato koji će zrakoplov čuvati hrvatsko nebo narednih 30 –tak godina. Tako je Krstičević gotovo kraju priveo projekt koji 17 godina niti jedna vlada i niti jedan ministar nisu stavljali na dnevni red.

>>MORH uručuje zahtjeve za ponudu za borbene zrakoplove

Kako je projekt nabave novog zrakoplova gotova stvar pokazuje i činjenica kako je u projekciji proračuna za 2018. već predviđeno 450 milijuna kuna u svrhu plaćanja prve rate. Ovih dana smo saznali kako će se izvidničko-borbeni helikopteri Kiowa Warrior, iz programa američke donacije, naoružati najmodernijim raketama AGM – 114 Hellfire. Ove protuoklopne rakete dometa su do osam kilometara, a u kombinaciji sa nedavno nabavljenim haubicama Panzerhaubitze 2000 HV pozicioniraju u najspremniju vojnu silu u ovom djelu Europe. No ovo nije kraj u procesu modernizacije HRZ-a, Krstičević je izjavio kako je sve spremno za natječaj kojim će HV dobiti 6 bespilotnih letjelica koje će u zraku moći ostati i do 24 sata. Program vrijedan 5 milijuna eura financirati će se iz europskih fondova, a njegove usluge koristit će i civilni sektor.

Nakon dugo vremena ministar je odlučio presjeći i trakavicu oko opremanja Patrijinih oklopnjaka oružanim sustavima. Patrija se već u javnosti počela nazivati najskupljim vojnim taksijem u povijesti iz jednostavnog razloga što se od njene nabave malo učinilo u opremanju oružanim stanicama. Za strateškog partnera u ovom projektu odabran je Izrael, a Patrije će dobiti 30 milimetarski top tvrtke Elbit i protuoklopne rakete Spike tvrtke Rafael.

Krajem godine konačno će biti dovršen prototip Obalnog ophodnog broda HRM-a te kreće serijska gradnja pet brodova iste klase. Ministar je nedavno izjavio kako su hrvatske ambicije odmah iza ovog projekta započeti s projektom izgradnje korveta kao van obalnih brodova dužine do 100 metara. Ovim projektom HRM bi konačno dobio mogućnost adekvatne zaštite hrvatskih interesa na Jadranskom moru.

Ministar Krstičević nije zaboravio ni uređenje vojarni pa je tako uređena vojarna u Petrinji, a obnavljaju se i vojarne u Sinju i Pločama u koje bi se vojska trebala ubrzo vratiti. Sa strateškog značenja posebno je važan povratak vojske u vojarnu u Ploče, u kojoj će biti smještena postrojba mornaričkih specijalaca, jer HV u ovom trenutku nema niti jednog vojnika ni vojnog objekta na potezu od Splita do Dubrovnika. Specijalna postrojba u Pločama trebala bi biti osposobljena za brzi odgovor morskim, zračnim ili kopnenim putem na bilo koju ugrozu na jugu Hrvatske.

Na nedavno održanoj konferenciji o domaćoj obrambenoj industriji u organizaciji HANZ-a medije ministar Krstičević je javnost zatekao najavom nabavke višenamjenskog zrakoplova i gradnje domaće tvornice streljiva koja bi, prema njegovim riječima, bila garant sigurnosti države u slučaju bilo kakve ugroze. Tvornica bi se gradila po principu javno-privatnog partnerstva, a strateški partner vlade bio bi karlovački HS Produkt. Na istoj konferenciji čuli smo kako MORH u suradnji s FER-om radi na izradi domaće verzije bespilotne letjelice i podmornice.

>>MORH planira nabavku višenamjenskog aviona a razmišlja i o izgradnji tvornice streljiva

Sve je ovo samo dio promjena koje su nastupile ili su dobile zamah dolaskom Damira Krstičevića na čelo MORH-a, ali i uz potporu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. OSRH u fazi su ozbiljne transformacije u mobilnu i visoko opremljenu vojnu silu koja će biti jamac teritorijalnog integriteta u nadolazećim turbulentnim vremenima. Da će tako doista i biti jamče ugovori o izobrazbi koje je ministar Krstičević potpisao s Izraelom.

Kako bi se oružana sila u narednom vremenu transformirala u visoko sofisticiranu vojsku nužno je u narednim proračunima zadržati konstantan rast izdvajanja za vojsku. Nakon 17 godina sustavnog zanemarivanja i degradiranja HV, kao jamac hrvatskog suvereniteta, zaslužuje priliku za razvoj i opremanje!    

Željko Primorac

Vezani članci:

-Državna stabilnost - sprega politike i geopolitike (I. dio)

-Državna stabilnost - sprega politike i geopolitike (II. dio)



kasce @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 0

Tel Aviv, 14. rujna 2017. Na poziv obitelji dobitnika Nobelove nagrade i izraelskog predsjednika Shimon Peresa u Izraelu boravi prof.dr. Dragan Primorac koji prisustvuje susretu vodećih znanstvenika i poslovnih ljudi svijeta upriličenog povodom osnivanja Međunarodnog savjetodavnog odbora Peres Centra za mir i inovacije.

Shimon Peres bio je veliki prijatelj Republike Hrvatske, a s prof.dr. Primorcem je surađivao više od 15 godina. Na njegov poziv u Hrvatskoj je boravio 2007. godine kad je osnovan fond vrijedan milijun američkih dolara iz kojeg su hrvatski i izraelski znanstvenici dobivali sredstva za zajedničke znanstveno-tehnološke projekte.

Svečanosti prisustvuju predsjednik Izraela Reuven Rivlin, vođa izraelske opozicije i član Knesset-a Isaac Herzog, niz aktualnih i nekadašnjih premijera, nekadašnji američki državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger, dobitnici Nobelove nagrade, podpredsjednik Europske banke za obnovu i razvoj, te vodeći poslovni ljudi svijeta.

Tijekom niza radnih sastanka, koji su prethodili središnjem događaju, prof.dr. Primorac se susreo s nizom vodećih svjetskih gospodarstvenika, uključujući i John Chambers-a čelnika jedne od najvećih svjetskih korporacija-američkog CISCO Systems, čija se vrijednost procjenjuje na 165 milijardi dolara.

Tijekom susreta uvodnoj riječi skupu se obratio sin pokojnog Shimun Peresa, Chemi Peres, koji je niz godina bio savjetnik prof.dr. Primorca tijekom njegova ministarskog mandata, a koji je danas među vodećim poslovnim ljudima Izraela. Chemi Peres je suosnivač najvećeg izraelskog investicijskog fonda Pitango vrijednog oko 2 milijarde dolara koji prvenstveno financira nove tehnologije i inovacije.

Tijekom dvodnevnog susreta svjetskih lidera promovirana je knjiga Shimona Peresa «No room for small dreams», koju je napisao neposredno pred smrt, a sudionici skupa su govorili o njegovom političkom i znanstvenom radu. Događajima u Tel Avivu, Jaffi i Jeruzalemu prethodilo je niz znanstvenih i stručnih skupova vezanih uz život Shimon Peresa, a nedavno je guverner američke savezne države New York, Andrew Cuomo proglasio “Dan Shimon Peres-a”, koji će se obilježavati svake prve nedjelje u mjesecu lipnju.

Fotografija: Dragan Primorac i Chemi Peres, sin Shimon Peresa tijekom promocije knjige “No room for small dreams”



 Izvor: facebook.com/PrimoracDragan/

kasce @ 13:55 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 7, 2017



Krjesovi su na Svetoga Ivana Svitnjaka zapalili Stilje, Prapatnice i Orah, župe vrgoračkog kraja, i još se požar ne smiruje; toga im je dana dugogodišnji župnik don Marin Marčić s oltara najavio da ih po dekretu splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića napušta. Nastupio je šok, iz crkve su izašli plačući. A onda su se ozbiljno naljutili, još nedavno im je nadbiskup obećao da ga neće micati, a sada mu je dosudio nastavak službe u Muću Donjem. S jedne granice, ove s mostarskom biskupijom, na granicu sa šibenskom biskupijom. Župljani su se organizirali, prikupili 1800 potpisa za ostanak župnika, protestirali u medijima, pokušali apelirati u Ordinarijatu, na koncu su namjeravali održati i prosvjed pred Biskupovom palačom koji su otkazali na don Marinovu zamolbu.

Vidio sam različitih župa i župnika, gdje se pastir i stado manje ili više ljube, ali ovakva privrženost ovih vjernika svome župniku rijetko se sreće. Doznali su da namjeravamo načiniti priču o don Marinu, pa su nas dočekali pred župnom kućom u Prapatnicama, njih dvadesetak; da su imali vremena, kažu, došlo bi ih svih šest stotina, ali i mnogi iz Vrgorca i Hercegovine koji su tijekom 26 godina don Marinove službe dolazili po duhovnu i materijalnu pomoć poštovanom dušobrižniku.

– Kad je don Marin kao mladi svećenik došao u župu, u crkve je išlo dvoje, troje ljudi, sada idu svi, a na školski vjeronauk sto posto dice. On je duhovni magnet, više i nije samo svećenik, on je član svake naše obitelji – kazuju nam za uvod, a dug je popis obnovljene sakralne baštine koju je don Marin doveo u red.

Čim je stigao, iz temelja je obnovio najstariju crkvu u kraju, svetoga Marka u Gornjem Orahu, koju je zatekao potpuno srušenu, obraslu dračom i bršljanom. Zadnja misa u njoj održana je 1914., kad je zbog ruševnosti napuštena. Don Marin je za sredstva koja su nedostajala podigao kredit od 50 tisuća kuna i vraćao ga od vjeroučiteljske plaće, a radili su i župljani; prva ruka mu je bio Zlatan Polić, dok su ostatak financirali donatori koje je okupio. Nanovo ju je restauriranu blagoslovio nadbiskup Marin Barišić 2014. godine. Obnovio je don Marin i oronulu crkvu svetoga Ilije u Orah Bubnjima, kojoj je pridodan i zvonik.

Nikad na odmoru

Promijenjen je krov i renovirana crkva svetoga Roka u Prapatnicama, a ondje je Nadbiskupija "pripomogla" novim kupama, koje su nakon postavljanja "proklizale" pa ih je trebalo opet zamijeniti novima, te crkva svetoga Ivana Krstitelja u Stiljima. Kad je došao, sve četiri crkve bile su u neuvjetnom stanju, na Orahu se misa održavala u župnoj kući (!), sve su bile bez struje (!), a sad su im na ponos, čak i klimatizirane, što je i u gradu teško naći. Opremio ih je zvonima i satnim mehanizmima. Uređen je i križni put u kamenjaru od crkve u Stiljima do velike špilje na Piskavcu, 260 dana se radilo i obnovljen je konjski put, sve kamene kapele s prikazom postaja u kaljenom staklu. Onda su izgrađene ili obnovljene kapele: sv. Nikole u Kašću, Gospe od Zdravlja i svetoga Josipa u Turkićima, Gospina u Šimunovićima i Bogorodičina u Turićima, svete Kate i Gospe od Zdravlja u Prapatnicama, te na Orahu Svete Obitelji. U staroj župnoj kući na Orahu dom je našla terapijska zajednica Ivana XXIII.

– Dovoljno je bilo da s oltara spomene "Hoćemo li?", ljudi bi priskočili, ništa pod njegovim vodstvom nije bilo teško – objašnjava nam Miro Vegar (47), prihvaćajući činjenicu da nadbiskup ima pravo premještati svećenike (uz dogovor), ali postoji i Božja pravda.

– Što je prelomilo, nemamo pojma. Samo znamo da nas nije želio ni primiti kad smo se prijavili za razgovor, a Rotary je primio i snimali su se za novine. S nama je govorio samo pastoralni vikar Nedjeljko Ančić, koji nije ni znao da je don Marin teško bolestan – pored toga što nema štitnjaču, srčani je bolesnik. Stvarno se bojim kako će ovo podnijeti. Znamo da ga je teško pogodilo, premda pokušava ostati miran – navodi Tiho Tolj (55), ističući kako je don Marin izgradio i župnu grobnicu u Stiljima vođen željom da se u njoj ukopa i on i svatko tko nema gdje...



– Nenabrojivo je koliko bismo o njemu mogli govoriti, sirotinji bi pokrio sprovodne troškove, bolesnike bez ikoga vozio je u ambulantu, podmirio bi sve župne troškove iz svoga džepa – nabrajaju Tiho i Miro.

Kao ružan san

– Za hranu nismo imali, a on nam je pomoga, izvuka nas je iz krize i velikih problema. Dvadeset i četiri sata na dan bio nam je na raspolaganju, nikad na godišnji odmor nije otišao, kad otiđu na odmor okolni svećenici, on ih mijenja drage volje. A koliko je samo humanitarne pomoći podijelio u ratu... – spominje Joze Tolj (26), dok Damir Granić Brzi (39) kaže kako sva sela plaču na spomen don Marinova odlaska.

– On ti je brat, obitelj, svećenik, neman riči. Došla sam ovde 1974., kad nas je bilo troje u crkvi, osamdesetih godina petero, a sad svi. Šta više triba govorit, pa kad ga neko i uvridi, samo mahne rukon i kaže: pripusti sve Bogu – ispričala nam je kroz suze Vlasta Vuković (62).

Pitamo ih kako će onda biti don Marinovu nasljedniku, don Ivanu Đonliću,koji stiže iz Splita.

– Ne znamo, neka mu Bog bude u pomoći. Ovdje je moga opstat samo crnostrik (poskok), kamen, mi i don Marin. Nije čovik kriv niti imamo šta protiv njega, ali mi i dalje tražimo da nadbiskup usliši naše molbe i ostavi nam don Marina. Nije ga ni mogao premještati bez da on pristane, a ipak mu je ispisao dekret – nezadovoljni su župljani.

– A što ste se okupili, al mislite da će me doć otet Mućani? – smije se don Marin (57), rodom Poljičanin iz Krila Jesenica, koji se očito ludo zaljubio u ovaj graničarski kraj.

– A što ću vam reći, jest, teško mi je, preteško, ali naučio sam slušat, pa i kada je odluka protiv moje volje.

– A očito su i u Donjem Muću velike potrebe, pa vas nakon ovolikih pothvata trebaju i tamo?

– E sinko, nije meni više trideset godina, potrošilo se dosta snage ovdje, ali od svega sam najponosniji na godine vjeronauka.

Kad vidim ove ljude da se skupljaju oko kuće, dođu mi suze. Kao da je mrtvac u kući... Još sve mislim da je neki ružan san, da nije istina – tužan je i don Marin iako krije žalost, pa šalom tješi svoje župljane.



Poveo nas je do staroga Svetog Marka na Orahu, najdraže mu obnovljene crkve na koju je jako ponosan. Poželio je samo poljubiti joj prag. I pustio suzu.

A za nama svugdje ide desetak župljana, kao da im se teško i minute odvojiti od župnika. Čudno je to, neviđeno. Šapću nam da župnik ne čuje:

– Nadbiskup je naš pastir, ali pastir triba koji put poslušat svoje stado. Ovako nije pošteno, biskup nam čupa dušu!

kasce @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 24, 2017


Dragan Primorac: "Jučer u Splitu, Hrvatska je bila jedno veliko srce! Svjedočili smo velikom zajedništvu sjevera i juga, a vrhunski sportaši među kojima i brojni Olimpijci zajedno s Hrvatskom humanitarnom udrugom Cro Unum su prikupili 100 000 kn za pomoć hrvatskim vatrogascima. Igrači Dinama, Hajduka, Cro Unuma i Humanih zvjezde još jednom su pokazali svoju veličinu i humanost."

Izvor: www.facebook.com/PrimoracDragan/

kasce @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 20, 2017


U Splitu će se 23. srpnja 2017. godine s početkom u 18:30 sati na terenima Sportskog centra FESB-a na Sveučilišnom kampusu Visoka, Ruđera Boškovića 32, održati malonogometni turnir s ciljem pomoći Vatrogasnoj zajednici Splitsko-dalmatinske županije. Na turniru će nastupiti članovi Hrvatske humanitarne udruge Cro Unum, Humanih zvijezda te veterani GNK Dinamo i veterani HNK Hajduk. 

Sva prikupljena sredstva bit će donirana Vatrogasnoj zajednici Splitsko-dalmatinske županije, a tijekom trajanja humanitarne akcije sredstva će se moći uplatiti putem računa Hrvatske humanitarne udruge Cro Unum otvorenog u PBZ-u posebno za ovu prigodu. Broj računa je HR 3423400091510878116. 

Na Humanitarnom malonogometnom turniru nastupit će niz poznatih osoba iz javnog života kao i proslavljenih sportaša među kojima su Ivan Buljan, Ivica Šurjak, Vilson Džoni, Ivan Gudelj, Nenad Pralija, Nikica Cukrov, Željko Mijač, Dragutin Čelić, Vlatko Đolonga, Darko Miladin, Hrvoje Vejić, Ivica Mornar, Dragan Primorac, Željko Pavlović, Igor Cvitanović, Fabijan Komljenović, Branko Strupar, Hrvoje Štrok, Drago Vabec, Dalibor Poldrugač, Davor Braun, Alen Peternac, Danijel Štefulj, Roy Ferenčina, Joško Jeličić, Tomislav Madžar, Damir Primorac, Franjo Arapović, Zoran Primorac, Dubravko Šimenc, Igor Štimac i niz drugih.

Prof.dr. Dragan Primorac, predsjednik Hrvatske humanitarne udruge Cro Unum ovom prilikom je izjavio “Još jednom se pokazalo da je u najtežim trenucima cijela Hrvatska jedno srce. O tome svjedočimo i ovih dana kad su u gašenju požara u Dalmaciji nesebično sudjelovali vatrogasci iz cijele naše Domovine. Zahvaljujem i pripadnicima Hrvatske vojske, MUP-a, i svim onima koji su pomogli da se zaustavi vatrena stihija te da se spase ljudski životi i imovina. Susret veterana GNK Dinamo i HNK Hajduk na poseban način simbolizira zajedništvo sjevera i juga kao i cijele Hrvatske što me čini iznimno sretnim i ponosnim. Posebno hvala svima koji su se odazvali našem pozivu te koji pridonose uspjehu ove akcije kako bi Vatrogasnoj zajednici Splitsko-dalmatinske županije pomogli u obnavljanju opreme i ostalih resursa.

kasce @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 24, 2017

Isusov preteča



Kad se začne i rodi dijete to je svaki put nešto veliko i vrijedno divljenja. Po sjajnim i čistim očima djeteta objavljuje nam se Bog. U svakom djetetu koje stupa u život to se ne događa tek pri rođenju nego već kod začeća Bog kaže novo DA nama ljudima i daruje nam isto tako čovještvo novoga početka.To na osobit način vrijedi za dijete čije rođenje slavimo danas: to je mali Ivan koji će kasnije dobiti nadimak Krstitelj jer on nastupa opunomoćeno i u znak obraćenja prema Bogu dijeli krštenje pokore.

Ivanovi roditelji svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta nisu mogli iz naravnih razloga imati djece. Ta neplodnost osjećala se generalno u Starom zavjetu kao nesreća i od mnogih je bila shvaćena kao Božja kazna. Međutim par je već bio u visokoj starosti i oni su se pomirili sa sudbinom da neće imati djece. Svećeniku Zahariji ukazao se anđeo i objavio mu da će njegova žena Elizabeta dobiti dijete. Njegovo ime treba biti Ivan.

O djetetu će biti prorečeno nešto veliko: Ivan će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan (usp. Lk 1,17 Na poseban način updaju nam u oči riječi: "Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe" (Lk 1,15c). To je jedinstveno i nečuveno! Već nerođeni Ivan primit će Duha Svetoga. Bog već u majčinoj utrobi djeluje u svome spasenju i otkupljenju ovoga djeteta.

Ali kako se je to posvećenje dogodilo prije? Lukino nam evanđelje daje izvještaj: Djevica Marija koja je sama začela dijete, naime Isusa, posjetila je svoju rodicu Elizabetu, ženu Zaharijinu. Ujedno s majkama susreću se i djeca! Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. Ivan se raduje blizini Mesije Isusa i njegove majke Marije. U tom jedinstvenom času djeluje Bog u čudu posvećenja još nerođenog djeteta Ivana. Milost Krista Otkupitelja, struji posredstvom Isusove majke Marije i Ivanove majke Elizabete nad malim Ivanom.

Ivan je dijete milosti i kasnije će opunomoćen nastupiti kao prorok Svevišnjega, da pripravi put Gospodinu. On će ljude voditi k Isusu Kristu, Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta.

Ivan Krstitelj čije rođenje slavimo danas, predstavljen je u Novom zavjetu kao asket u odijelu od devine dlake, kao prorok snažne riječi i propovjednik suda, kao krstitelj Sina Božjega i suca posljednjih vremena, kao odlučujući opominjalac. Njemu nije stalo do kraljevskoga prijestolja nego do nečega višega.

"Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo" (Iv 1,6-8). Uloge su ovdje na početku Ivanova evanđelja sasvim jasno podijeljene. Ivan je svjedok. On ne naviješta samoga sebe. On upućuje na jednoga drugog, na Krista: On je svjetlo svijeta. Ivan je sasvim u službi Svevišnjega, on je u službi Svjetla po kojemu i sam biva osvijetljen. Njegovo svjedočanstvo nije samom sebi svrha, nego se događa, "da svi po njemu dođu do vjere" i po njemu susretnu jedinoga i pravoga Mesiju.

"To je onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene" (Iv 1,15). "Onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi" (Mt 3,11). Te riječi Krstiteljeve svjedočanstvo su istinske poniznosti i samospoznaje. On sebe čini malenim, da bi Isusa učinio velikim. Sve je usmjereno na njega, na Isusa, na njegov dolazak, na njegovu prisutnost. Ivan ostaje vrlo nježan usprkos svoje snažne i sigurno izgovorene karizmatične osobnosti, potpuno transparentan za Krista. U službi je Kristovoj iako je bio poznat po svojoj privlačnoj snazi i uspjehu jer su mnogi dolazili k njemu da ih on krsti.

Ivan pokazuje kako prava poniznost pretpostavlja hrabrost, biti pred Bogom malen i prihvatiti vlastite granice. Takva poniznost ima malo posla s podmuklošću, a više s istinitošću. Ona je prava veličina koja daje da Bog bude Bog i koja zahvalno prihvaća vlastito dostojanstvo.

Bog sa svakim čovjekom namjerava nešto osobito. Mi smo izabrani u Božji plan ljubavi još prije nego smo stupili u život. Bog je od vječnosti mislio na nas i želio nas. To vrijedi također za djecu koja možda nisu iskusila dobro prihvaćanje u ovome svijetu. Iako čovjek nije prihvaćen od drugih i nije ljubljen Bog je na strani svakoga čovjeka koji je po začeću na naravan način stupio u život. Da, Gospodin Bog isto tako ljubi i one ljude koji su po umjetnoj oplodnji izvan majčinog tijela primili život. Trebalo bi svakom čovjeku zaželjeti da bude začet i rođen kao plod čina bračne ljubavi. Biskupi Austrije u jednoj svojoj poslanici su napisali: "Djeca su blagoslov i velika sreća za roditelje ako se ispunja njihova želja za vlastitom djecom. To je razumljivija i teža bol, ako izostane dječji blagoslov kojemu su se nadali. Zabrinjavajući su stoga znakovi za generalno rastuću neplodnost. Sve više parova imaju poteškoća naravnim putom dobiti djecu.

Biskupi izjavljuju svoju duboku povezanost s njima i apeliraju na znanost i politiku da pred tim razvojem ne zatvaraju oči nego da ozbiljno ispituju uzroke toga stanja. Razumljiva je i vrijedna želja za vlastitom djecom, ali ta želja ne smije voditi k tome da bude svako sredstvo primijenjeno da bi se postigao cilj. Kada se radi o životu čovjeka traže se najviše pravne i etičke mjere koje proizlaze iz jedinstvenosti osobe i dostojanstva čovjeka. Odatle Crkva iscrpno razglaba pitanje umjetne oplodnje i odbija etički nedopušenu metodu oplodnje in-vitro. Svako dijete svejedno kako bude začeto, slika je Božja i beskonačno je ljubljeno. Da bi dostojanstvo čovjeka potpuno bilo pravedno, Crkva pridaje veliku vrijednost začeću kako bi se zaštitila ljubav i poštovanje pred životom."

Fra Jozo Župić


********* U srcu staroga dijela grada Damaska nalazi se Umejadska ili Emevijska džamija. Ona je jedna od najvećih i najstarijih džamija na svijetu. Ima veliku arhitektonsku i arheološku vrijednost. U unutrašnjosti džamije nalazi se grobnica za koju se tvrdi da se u njoj nalazi glava Ivana Krstitelja kojeg štuju i muslimani i kršćani. Glava je pronađena iskopavanjem prilikom pravljenja džamije. Na tom mjestu najprije je bio drevni aramejski hram posvećen božanstvu Hadadu. Zatim je postao hram rimskog božanstva Jupitera. Potom je sagrađena kršćanska crkva posvećena Ivanu Krstitelju u bizantijsko doba. Nakon što su muslimani osvojili Damask 636. godine crkva je još neko vrijeme bila tu i koristili su je za molitvu i kršćani i muslimani. Pod Omejadskim kalifatom crkva je kupljena od tadašnje vlasti i porušena. Između 706. i 715. počela je gradnja džamije.


Ivan Krstitelj je jedan od najznačajnijih svetaca pravoslavne i katoličke Crkve. On je uz Majku Božju jedini svetac kojemu slavimo rođendan. Prema biblijskoj predaji u rodu je s Isusom. Bio je sin neplodne Elizabete i svećenika Zaharije. Propovijedao je skori sud, pozivao na obraćenje i krstio je mnogo ljudi na Jordanu, među njima i Isusa iz Nazareta. Njegova siromašna odjeća, njegova oskudna hrana i njegova radikalna poruka ukazuju na to, da je bio shvaćen kao jedan od tradicijskih starozavjetnih proroka. Prigovorio je i ukorio Heroda Antipu zbog zabranjenog braka s Herodijadom, ženom brata svoga Filipa. Nakon toga je uhvaćen i odsječena mu je glava. Isus se očitovao o Ivanu kao onome koji je najveći rođeni od žene. Također Kuran spominje Ivana spominjući spas i sreću za dan kad je rođen, dan kad umire i dan kad će opet oživjeti (Sura 19,15).

Kako kršćani danas mogu slaviti današnju svetkovinu u Siriji? Oni nisu samo manjina naspram muslimanima. Oni su između fronte konfliktnih stranaka i izloženi su trajnom teroru i ubojstvima. Prema procjenama njih oko 500.000 napustilo je zemlju i nalaze se u inozemstvu. Maronitski, to znači s Rimom ujedinjeni nadbiskup Damaska, Samir Nassar, pozvao je na svjetsku solidarnost s vjernicima Sirije. Između ostaloga piše: "Ljudi su u strahu! Žele otići! Sve su poruke zatvorene; stoga oni umiru pred mjestom u osamljenosti i tišini…Ali kršćanska nada živi! (Mi pripremamo)…sada budućnost, ponovnu izgradnju nakon rata i ekumenski zajednički rad kršćanskih Crkava i svih vjernika na Istoku. Želimo zajednički rad s Islamom. Četrnaest stoljeća živjeli smo u njegovoj sjeni. Ako ubuduće želimo živjeti, trebamo se slagati. To je veliki zahtjev, ali mi to možemo."

Umejadska džamija u Damasku s glavom Ivana Krstitelja znak je nade. Građevina je služila otprilike sedamdeset godina i kršćanima i muslimanima kao religiozno kultsko mjesto. Kovčeg s glavom Krstitelja i danas je predmet štovanja i muslimanskih i kršćanskih hodočasnika. Također je i papa, danas sveti Ivan Pavao II. molio pred petnaest godina uz Krstiteljev kovčeg. To je bio tada prvi posjet jednoga pape jednoj džamiji. Povijest ove građevine pokazuje: ima u povijesti islamsko-kršćanskih susreta ne samo faza agresije i barbarstva, nego i plodnih izmjena jednih s drugima.Danas na svetkovinu rođenja svetoga Ivana Krstitelja molimo za ljude u Siriji, zemlji u kojoj je sačuvana njegova glava, da se usprkos dubokih razlika dođe i do novih izmjena, ne samo na političkoj, nego i na kulturnoj i religioznoj razini.

Fra Jozo Župić

Izvor: franjevci-split.hr

* Sretan i radostan imendan svim našim Ivanama i Ivanima, Ivama, Ivicama, Ivankama i svim ostalima koji nose neku "inačicu" ovog lijepog imena!

kasce @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 22, 2017


Velimir Bujanec (facebook)

SUTRA SPOMEN POHOD NA JAZOVKU!


10:00 - polazak iz Sošica; 10:30 Križni put do jame Jazovka; 11:00 Sveta misa zadušnica...

MI NE SLAVIMO 22. LIPNJA, MI TUGUJEMO ZBOG POBIJENIH HRVATA.


kasce @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 28, 2017

HRT, kao medijski partner jednog od najvažnijih ovogodišnjih znanstvenih događaja "ISABS-a 2017," a u čijem radu će sudjelovati i dobitnici Nobelove nagrade, upravo je objavio kratki video u kojem prof.dr. Dragan Primorac i gđa Ashley Colburn dvostruka dobitnica Emmy nagrade najavljuju Kongres https://www.youtube.com/watch?v=uC-zl3ZaBtM&feature=youtu.be



Fotografija: Krasnodar Peršun
Voditelj projekta na HRT-u: Goran Rotim

Izvor: facebook Dragan Primorac



kasce @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 27, 2017


Sanjati nemogući san
Boriti se protiv nepobjedivog neprijatelja…
Nositi se sa nepodnošljivom tugom
Trčati tamo gdje se hrabri ne usuđuju ići…

Ispraviti neopravdanu grešku
Biti daleko bolji nego što jesi…
Pokušati kad su ti ruke previše umorne
Dosegnuti nedostižnu zvijezdu…

Ovo je moja potraga, pratiti zvijezdu,
Bez obzira koliko beznadno, bez obzira koliko daleko…
Biti voljan dati kada nemaš više što
Biti voljan umrijeti… tako da čast i pravda žive…

I znam ako bih samo bio iskren prema ovom slavnom pohodu
Da će moje srce ležati mirno i smireno kada odem na počinak

A svijet će biti bolji zbog ovoga
Da jedan čovjek prezren i pokriven ožiljcima…
Još uvijek teži da zadnjim atomom hrabrosti
Dohvati nedostižnu zvijezdu…

Prevod: Ivica Ursić



Izvor: caffe-tony.com

kasce @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 7, 2017


Evo kako našu Nedu predstavljaju kolege iz NLM:

Nezavisna lista mladih Vrgorac: "Na 1. mjestu naše liste nalazi se Neda Primorac, potpredsjednica NLM-a. Njena pozitivna energija i iskustvo daju novu dimenziju našem timu. Rođena je u Kašču, 29.03.1962.godine, a po struci je ekonomist. Baveći se cijeli život financijama koje su ujedno i bolna točka Vrgorca, svakako je oslonac na kojeg možemo računati ukoliko nam ukažete povjerenje.Uz posao na kojem ju uvijek možemo vidjeti vedru i susretljivu, Neda je aktivna i u poljoprivredi i sportu, a uvijek ima energije i za putovanja i razne hobije. Nede, vodi nas u pobjedu kao i prošle godine."

*Slažemo se s njenim kolegama, koji je hvale. Mi što Nedu poznajemo cijeli život mogli bi dodati još toga lijepoga... Nedi, i ostalim kandidatima koji potječu iz našeg Kašča puno sreće na predstojećim lokalnim izborima u Vrgorcu!
kasce @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 29, 2017

Damir Primorac u osvojio drugo mjesto u iznimno zahtjevnoj utrci pod nazivom "Utrke dubrovačkim zidinama" (2.5 km), u Dubrovniku. Što drugo reći nego bravo Damire, a o njegovom uspjehu najbolje govori podatak da se prvoplasirani dubrovčanin Lazar Badanjac tijekom svoje sportske karijere popeo na Aconcaguu, najveći vrh Južne Amerike kao i na Kilimanjaro te Mont Blanc! Čestitke Lazaru i svim sudionicima utrke. (Dragan Primorac)


Izvor: Dragan Primorac (facebook)

kasce @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 0
dreamstime
KAŠČANSKA PREZIMENA

PRIMORAC
FILIPOVIĆ
GRANIĆ
TOLJ
  BARAĆ

Isus nas blagoslivlja

 

Isus je rekao:
"Usta govore onim čega je srce prepuno!" (Mt.12:34)
Sv. Ante

"Kašče je moj dom"
Poruka sinovima i kćerima hrvatskim:
"Ako Vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati."
Potpis: Vaši pradjedovi
Sv. Ivan Krstitelj - Stilja-Prapatnice
Vrijeme u Kašču
Brojač posjeta
130766
prof.dr.sc. Dragan Primorac

Najpoznatiji sin Kašča
 Hrvatski liječnik, genetičar i političar... 
Darko Franić (NK Hajduk)

Darko Franić (Hajduk)

FIL-VINA d.o.o


Hotel & Restaurant Hugenottengarten
PRIMORAC I PARTNERI

Caffe bar "STRADA" Vrgorac
PRIMORAC SPORT

"PRIMORAC 
SPORT"
 -Makarska

KAŠČE d.o.o.

KAŠČE d.o.o. 
SELČINSKA 16 
 10360 SESVETE

LAMA D.O.O.
LAMA d.o.o.
Željezarija Lama d.o.o.
88320 Ljubuški
Josipa bana Jelačića bb
Ljubuški

Autor bloga:

 ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...


Index.hr
Nema zapisa.